25. april… Malo prije osam.
Al’ ti si tu, i ziva si…
Ima neke ironije i pravde u tome, moze se reci. Prvo dijete je sin. Gluhonijem ali sin. No u to vrijeme imati dijete s slicnim poteskocama je bilo ravno ne imati nikakvo. Pa je proveo ostatak plodnog zivota pokusavajuci dobiti cedo, musko i zdravo. Dobio je 5 curica, svaka ljepsa od ljepse, pametnija, zdravija. Ne…
Kako ?
Maloprije sam pomislila na njega. Sto dugo nisam. Nakon par minuta su mi rekli da je umro. Ako nisam vjerovala u duse sad … Cuvao si me zivota, sad ces to ciniti i gore. Zelim ti mir …
Znam ..
11.12.2013. Jako mi je zao.
Ne mogu pisati kad sam sretna.
A sretna sam. Predugo sam sretna. I to pocinje da me plasi …
Novo srce, manji broj.
Znate one scene u losim filmovima kad osoba umre pa kao njen duh stoji kraj njenog tijela? Sto vise razmisljam o nekim odlukama cini mi se da su se bas tako dogodile. Kao da sam bila na autopilotu. Kao da se desavalo mimo mene, a sve me se ticalo. Kako i zasto, evo ni danas…
Desert rose … I dream.
Kako mrzim kad knjiga zavrsi na 80% radnje .. ono, sami izaberite kraj. Razumijem to kao trik za brzu tj. vecu prodaju knjiga, jer ljudi vole nedokucivo, ali ne razumijem pisca. Ne razumijem ni ljude kojima je to okej, kao smisli sam svoj kraj. Paaaaaa da sam to htjela napisala bi sama prokletu knjigu. Daj…
Gluho doba noci …
Budim ga. – Ajd okreni se, ne mogu zaspati. Bez rijeci se okrece. Prebacim nogu preko njega i zaspem u roku odmah. Navika je cudo.