Urbana legenda, mit ili ...
Bio jednom (sigurno je i sad negdje) jedan momak, moj udvarac. Kako otmjena rijec, udvarac. Hah. Uglavnom, druzili se mi. Vodio me na utakmicu kad je Bosna pokusala da prodje kvalifikacije za .. pa nesto. Nije da joj je ista i uspjelo. Jednom kad je radio terenski posao, a ja bila slobodna isla s njim dangubiti. Farmaceut inace. On, ne ja (ne daj Boze). Vjerovatno sam ja znala da je on udvarac i prije nego me pokusao poljubiti, ali kako sam izbjegavala nasamo provoditi vrijeme s njim, shvatila sam da nam osjecaji nisi u ravnini. Jednog dan, sad da li je bio posebno los dan ili sam ja uvijek morbidna ne znam, pitao me je sta zelim ( da mi donese). Kazem ja Xanax. Ozbiljno. Kroz par sati dolazi mi na posao, baci mi u krilo ... ja stvarno iznenadjenja jer ni pomislila nisam da je on mene shvatio ozbiljno, gledam u njega nista mi jasno nije. E sad znam da je rekao sigurno da nikom ne govorim (pssssst) i mozda mi je rekao da ne uzmem sve odjednom (hahaha). Zasto? Pobogu zasto? Nisu to vitamini pa ako ih nema na stanju, jbg. Bio je sigurna sam pravo prestrasen kad mi ih je dao. Ali sto? Druzili smo se, nismo bas sve dijelili da bi sam znao da mi trebaju, k tome nije psihijatar jebeni je farmaceut. Zar je bilo toliko ocito da mi trebaju? Ili je samo htio ispasti frajer? Ali ko misli da je ovo postupak frajera? Nije, idiot je. Pa sta je mislio onda ? Ne sjecam se da sam pitala ikad. Mozda to znaci da su mi ipak trebali, a cuti to od nekog bio bi samo dokaz mog tadasnjeg stanja. Donijela sam ih kuci. I saznala da sam kukavica. Nisam se usudila uzeti nijednu. Pa su samo stajali. Nisam ih ni krila, ali ih nisam ni koristila. Do jednom, kad sam uzela jednu. A iduci put sam uzela dvije. Nista se nije dogodilo. Iduci put bi uzela sigurno sve ... ali nije to tema.
Farmaceut se cak doselio blizu mene pa ako mi je to bio znak da reagujem, nisam. Ubrzo je nasao curu .. svidjela mi se. Slicna meni samo s boljim nogama. A ubrzo me vise nije poznao na ulici. S tim nisam imala problem, ali kad je nakon nje pokusao da stupi u kontakt opet, bilo je jasno da to kod mene ne funkcionise tako. Tablete sam dugo imala. Ne znam, mozda kao za ne daj Boze. Ili ako se 'ne daj Boze' situacija desi. Bacila sam ih kad sam saznala da sam trudna.
Kazem ja drugu da imam momka, i da mislim da ce to biti stvarno ozbiljno (sad muz). On se naljutio na mene, iako se druzimo godinama. Zasto? Jer je zaljubljen u mene i kako sam ja mogla da to ne znam. Ne danima, ne mjesecima nego godinama. I kaze mi hej, ti kao nisi znala. Iako tokom tog druzenja oboje smo dugo vremena slobodni i nikad nista pokusao nije. Bice ja mutava .. ha ja.
Druzimo se 10 godina. Prije 5-6 godina smo se poljubili. Bili smo vani, pilo se je i poljubili smo se. Ne sjecam se sto, ali se sjecam da smo se smijali i prije toga i nakon toga. Nisam mogla docekati da ga vidim nakon i da pricamo o tome jer toliko mi je krivo bilo sto smo to uradili. Slozio se i on da nema pojma sta nam je bilo, vjerovatno je bila neka sala, bili smo i pijani .. i dan danas vjerujem da je bilo bezazleno jer ga smatram poput brata. I ne, naprotiv, zgodan je i lijep, pametan i duhovit momak. Da samo nije tog osjecaja da smo poput incesta ...
Tri situacije. Za mene nije mit, ako naidjes na pravu osobu.